Hrvatistan iliti Dražesni dopisi ožujski

Nedavno sam se prijavila na natječaj za primanje u članstvo Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD). Budući da sam od strane HDD-a bila pozvana da sudjelujem na njihovoj bijenalnoj izložbi ‘1112’ koju su organizirali u MUO 2012. godine, te su fotografije mojih radova bile objavljene u katalogu te izložbe pod nazivom ‘Pregled hrvatskog dizajna’ smatrala sam da je primjereno da se prijavim i postanem članom upravo ovog društva,  a ne nekog drugog.

Danas je stigao odgovor HDD-a koji objavljujem ovdje u cijelosti:

Draga Iva,

 

moram vas obavijestiti da je Komisija za primanje članova u sastavu: Filip Despot, Tin Kadoić, Sean Poropat, Nenad Roban i Jelena Šimunović pregledala vaš portfolio  na sjednici održanoj 21.2.2014.  i na temelju kriterija propisanih Statutom i Pravilnikom HDD-a zaključila da se niste kvalificirali za profesionalnu kategoriju članstva.

 

Mišljenje je Komisije da pristigli radovi posjeduju nedostatak koncepta i argumentirano objašnjenje za nastanak i ulogu predloženog proizvoda, nakita, u društvenom kontekstu. Nakit ne posjeduje vidljivu inventivnost i raznovrsnost u izrazu potrebnu za primanje u članstvo u HDDu jer niti u jednom segmentu ne nudi vidljivi kreativni razvojni proces. Radovi ne pripadaju dizajnerskom području već su izdanak relativno novije, komercijalne, bižuterije hermetično zatvorene u samu sebe. Usko područje korištenja materijala i tehnologije izrade ne odaje dojam da možete odgovoriti na zahtjeve (individualne, manufakturne, industrijske itd.) oblikovanja nakita u različitim materijalima (plemenitim metalima, poludragom i dragom kamenju, čeliku, drvu itd.) što je temeljna zadaća suvremeno obrazovanog dizajnera nakita. Komisija predlaže prijavu za učlanjenje u ULUPUH..

Srdačan pozdrav,

 

Mirjana Jakušić | tajnica

 

Ne znam kako bih opisala svoju zbunjenost ovim odgovorom kojeg smatram uvredljivim, te smatram da osim što omalovažava moj, ionako priznati rad od strane nekih drugih istaknutih institucija (primjerice Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu), diskreditira i samo Hrvatsko dizajnersko društvo. Ovakav rad HDD-a i stav koji se mijenja s vremenom, smatram vrlo neprofesionalnim budući da se nešto što se donedavno smatralo dizajnom koji je čak i kvalitetan do te mjere da ga se želi predstaviti kroz svoju izložbu, odjednom opisuje gore navedenim riječima.

Bilo kako bilo, ono što me još više začudilo, osim promjene ‘raspoloženja’ naspram mog rada, jest ovaj dopis koji, osim što nepotrebno detaljno elaborira odluku žirija (smatram da je bilo dovoljno napisati da nisam zadovoljila kriterije društva za primanjem u članstvo), djeluje vrlo osobno, doslovce kao da je postojala ozbiljna motivacija da mi se ovim putem prenese neki osobni stav.

Ono što me žalosti, jest činjenica da je od svih članova komisije, koliko mi je poznato, jedino profesor Nenad Roban osoba koja je za područje nakita stručnjak, te da sam u njegovom ateljeu napravila svoj prvi komad nakita od plexiglasa i vijaka u čemu mi je i osobno pomogao i pohvalio taj rad. Ne bih voljela vjerovati da je gore navedeno njegov tekst i stručno mišljenje, osobito zato što me i sam učio da dizajner nakita konstantno uči i usvaja nove tehnike, te da materijal od kojeg je nešto izrađeno nije ekvivalent njegovoj vrijednosti i još puno toga, što nimalo ne odgovara ovom tekstu koji sam primila, ali koji me naučio još jednu lekciju o tome što dizajn nakita jest, a što nije. Naime naučila sam da je dobar dizajn očigledno podložan osobnoj procjeni i subjektivnom stavu pojedinca kao i bilo što drugo, pa se tako profesoru Nenadu Robanu ne sviđa, dok se profesoru Silviu Vujičiću sviđa. I to je sve.


moj prvi rad nastao u ateljeu profesora Robana 2009.godine